Koliko treba vremena za kvalitetnu obuku u autoškoli?

U autoškolu se može sa 17 godina i šest mjeseci, a ispitu se može pristupiti s 18 godina. Teoretski je vozačku moguće dobiti i za manje od 2 mjeseca, no za kandidate najbolja je i najkvalitetnija zlatna sredina.

Jedna od važnijih stvari u životu mlade osobe je dobivanje vozačke dozvole. Za mnoge je ona prekretnica u životu i svojevrsna potvrda o odrastanju, punoljetnosti i karta prema slobodi i samostalnom kretanju. Procedura za dobivanje vozačke dozvole sastoji se od liječničkog pregleda, polaganja ispita iz Prometnih i sigurnosnih pravila, prve pomoći, te naposljetku i vožnje. U teoriji, sve se od navedenog, uključujući i minimalno propisanih 35 sati vožnje može položiti u roku od samo mjesec dana. Ipak, kvalitetne autoškole i dobri instruktori u pravilu ne forsiraju ovako brz način polaganja.

S druge strane pak, iako se autoškoli može pristupiti sa 17 godina i šest mjeseci starosti, a ispitu s 18 godina, što je razdoblje od šest mjeseci, najboljim i najkvalitetnijim pokazao se period polaganja autoškole u roku od tri do četiri mjeseca. Dok se za teoretski dio autoškole preporučuje polaganje u najkraćem roku, za vožnju je dobro “polakše” prihvaćati znanje kako bi kandidatima dojmovi vožnje i naučene stvari bolje “legle”. Ako se minimalnih 35 sati vožnje odradi u periodu od tri mjeseca, iskustva pokazuju da su kandidati spremni na izlazak pred komisiju. I s 35 odrađenih sati, što je u prosjeku realnih 26 sati i 15 minuta vožnje kandidati mogu biti spremni, a prolaznost je jako dobra. Statistički gledano, prosječan broj sati vožnje za kandidate u Hrvatskoj je i dalje povoljnih 47 sati što je realnih 35 sati i 15 minuta vožnje. Jedan od poznatijih zagrebačkih instruktora s kojim smo razgovarali potvrdio nam je da praksa požurivanja s obavljenim satima vožnje nije dobra. Pogotovo ispočetka kad sati i usvajanje znanja idu sporije, no kad se svladaju osnove vožnje i kad kandidat krene s poligona u stvarni promet, onda stvari idu malo brže. No, i on tvrdi kako je najbolje za kandidate da vožnju obave u razdoblju od najmanje dva i najviše tri mjeseca.

Činjenica jest da bez obzira na to da odvoze li kandidati najmanje 35, prosječnih 47 ili više sati, po statistici prosječne brzine koja je u početku manja (vožnja po poligonu), a kasnije nešto veća (vožnja u gradu ili po izvangradskim prometnicama), do polaganja ispita ne prijeđu niti 800 kilometara. Upravo zbog toga, nazovimo manjka iskustva za upravljačem, za mlade vozače koji se smatraju svi u dobi od 16 do 24 godine postoje određena ograničenja u smislu da ne smiju upravljati vozilom na cesti izvan naselja brzinom većom od 80 km/h, na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila brzinom većom od 100 km/h i na autocesti brzinom većom od 120 km/h, te da ne smiju imati alkohola u organizmu. No, statistike im ne idu u prilog. Unatoč autoškoli, kvalitetnim instruktorima i poznavanju prometnih propisa, mladim vozačima nedostaje iskustva u vožnji. Nebrojeno je mnogo situacija u prometu kakve se ne mogu naučiti u autoškoli, već se stječu iskustvom i prijeđenim kilometrima. Neiskusan vozač može uočiti neki događaj, ali ga procijeniti neopasnim što dovodi do nesreće. Naravno, pojam mladi vozač ne treba generalizirati jer ima i svijetlih primjera mladih vozača koji bi po ponašanju i prometnoj kulturi mogli biti primjer i mnogim drugima.

Ponašanje u vožnji ima veze i s prometnom psihologijom. Poznato je da osjećaj anonimnosti u autu daje osjećaj veće sigurnosti što dovodi do “hrabrijih” odluka i promjene ponašanja za upravljačem. Također, mladi su vozači skloniji riskantnom ponašanju jer je i znanstveno dokazano da mozak sazrijeva do 25 godine. Najranije se razvija dio za koordinaciju pokreta i ravnotežu koji može dovesti do precjenjivanja vlastitih sposobnosti. S druge strane pak, prefrontalni korteks, dio mozga koji posreduje pri percepciji rizika, donošenju odluka, kontrole impulsa, planiranju i obavljanju više radnji istovremeno sazrijeva kasnije.

Ipak, najopasnijim se mogu smatrati situacije u kojima vozači gube kontrolu nad automobilom. A to je nešto što u redovnoj autoškoli ne mogu isprobati. Naglo kočenje, zanošenje vozila, kočenje na skliskoj površini…bezbroj je situacija u kojima auto može izmaći kontroli. A, takve se situacije mogu isprobati na posebno pripremljenim poligonima i u društvu iskusnih instruktora. Taj dio obuke vozača nažalost nije zakonom obavezan, no svaki mladi vozač i njegovi roditelji bi trebao razmisliti o tome i investirati u dodatno znanje.

U školi sigurne vožnje mladi vozač može iskusiti kakav je osjećaj gubitka kontrole nad autom, kako se reagira u određenoj situaciji i kako se sigurno koči. Prvi je to kvalitetni korak u edukaciji mladih, bolji i od strogih zakona i kazni. Ovo neka bude svojevrsni apel mladim vozačima i njihovim roditeljima. Bez obzira jeste li djevojka ili mladić i bez obzira kakve su vam vozačke navike, svakako vam preporučujemo da osim redovne autoškole svoju vožnju poboljšate i putem treninga sigurne vožnje.