CRNE TOČKE na našim ih je cestama previše, a vožnja po njima traži punu koncentraciju.

Dolazak ljepšeg vremena za mnoge znači i sezonu vikend-izleta, godišnjih odmora ili jednostavno lutanja dosad neistraženim područjima. Koliko god je predah od užurbane svakodnevice vaš cilj, svakako bi trebalo paziti da do njega stignete sigurno. Da se upravo u toplijim mjesecima događa više prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama, pokazuju statistički podaci MUP-a prema kojima je u 2014. godini od 308 poginulih osoba njih 72 poginulo u srpnju i kolovozu. Naravno, veliku ulogu u toj brojci igra i pojačan promet zbog turističke sezone, ali baš zato prije svakog putovanja, bez obzira na to jeste li tom rutom prošli već nebrojeno puta ili ćete je prvi put iskusiti, treba provjeriti stanje na cestama. To svojim polaznicima savjetuju Damir Blažek i Kristian Rukljač, treneri sigurne vožnje ORYX-ova Centra za sigurnu vožnju.

Cilj treninga sigurne vožnje je da naučite prepoznati potencijalne opasnosti kako biste ih mogli izbjeći. Jedna od prvih tema o kojima raspravljamo odabir je rute pa zajedno s polaznicima treninga dolazimo do zaključka da prije polaska na put treba poslušati informaciju o stanju na cestama, vremenskim uvjetima, gužvama i zastojima kako bi takvu rutu mogli izbjeći, odnosno, naći joj alternativu – savjetuju Rukljač i Blažek. A posebnu pozornost u informiranju o prometnici kojom ćete se kretati treba posvetiti crnim točkama. Njih je na našim cestama, tvrdi Ivan Dadić, profesor na Fakultetu prometnih znanosti, jednostavno previše.

Crnim točkama nazivamo ona mjesta na kojima se gomilaju prometne nesreće, a za koje nije kriv vozač, nego cesta. Neki dio prometnice proglasi se opasnim ako se u godini dana dogode tri nesreće unutar 250 m – pojašnjava profesor Dadić. Prema podacima Fakulteta prometnih znanosti, jedna od najopasnijih cesta je Jadranska magistrala koja je gotovo u cijelosti ozna- čena područjem visokog rizika. Posebno su opasni dijelovi od Rijeke do Senja, od Karlobaga do Starigrada, od Šibenika do Trogira, pa dio ceste od Solina do Splita, od Omiša do Brela, od Makarske do Drvenika. Opasna je dionica D420 na ulazu u Dubrovnik, koja se proteže od Sustjepana do luke Gruž. Kritična je i dionica od Dubrovnika sve do granice s Crnom Gorom.

U Dalmaciji je još kao cesta s visokim stupnjem rizika označena prometnica od Opuzena do Metkovića. Što se pak središnje Hrvatske tiče, državna cesta na graničnom prijelazu Pasjak smatra se opasnom za vozače, a kritičan je i dio od Duge Rese do Josipdola, zatim dionica državne ceste D3 od mjesta Bosanci u blizini granice sa Slovenijom do Vrbovskog. Opasna je dionica državne ceste D6 od Karlovca do granice sa Slovenijom. Kritična je i dionica D1 koja ide kroz Zagorje i to na cijeloj du- žini od Zaboka preko Krapine do granice sa Slovenijom. U Međimurju je visokim stupnjem rizika označen manji dio državne ceste u mjestu Nedelišće. U Slavoniji su četiri opasna područja: od Virovitice do granice s Mađarskom, cesta od Daruvara do Pakraca, od Belog Manastira do mađarske granice te dionica ceste E73 od mjesta Sikirevci do granice s Bosnom i Hercegovinom. Profesor Dadić tvrdi da mnoge od tih točaka ne bi bile crne da se provode istraživanja i na njima obavljaju potrebne sanacije.

Crne točke definiraju se nakon što se prometnica pusti u promet i na njoj se počnu događati nesreće. Zato danas postoje inspektori prometne sigurnosti koji valoriziraju projekt baš s aspekta sigurnosti. Za to je potrebno golemo iskustvo i znanje, a da se u prošlosti radilo kako treba, od današnjih crnih točaka njih 80 posto ne bi bilo. Ostalih 20 posto uvijek će biti jer nikad niti jedna država nije uspjela u potpunosti izbjeći takve točke – objašnjava Dadić i nastavlja:

U današnjoj tehnologiji postoje mogućnosti simulacije prometa na cestama već tijekom projektiranja određene dionice. Ako se prilikom simulacije događaju nesreće, događat će se i u praksi. Postoji puno mogućnosti za smanjenje broja crnih točaka, ali, nažalost, vrlo malo njih zbilja i koristimo. Dadić kaže da neko mjesto postane crna točka zato što vozač ne može u kratkom vremenu prepoznati opasnost koja mu prijeti.

I da postoji znak za crnu točku, sam po sebi ne bi puno značio, nego treba jasno signalizacijom ukazati je li opasnost u zavoju, raskrižju ili možda pješacima – kaže Dadić. Treneri sigurne vožnje Rukljač i Blažek svim vozačima savjetuju da vožnju prilagode uvjetima ako znaju da dolaze na dio koji se smatra crnom točkom.

Očekujete problem pa je potrebno smanjiti brzinu, povećati razmak, povećati koncentraciju, utišati radio, upaliti svjetla danju čak i ako nije obavezno zakonom te smanjiti komunikaciju s osobama u vozilu. Isto tako, ako je neka dionica progla- šena crnom točkom, onda će noć, kiša ili snijeg još više otežati situaciju pa je u takvim uvjetima najbolje izbjeći taj dio prometnice – poručuju treneri. Kada već postoje pokazatelji da su neka mjesta na prometnicama opasna za život, nameće se pitanje zašto se takva područja ne saniraju.

250 metara ceste na kojima se godišnje dogode najmanje tri prometne nesreće smatra se crnom točkom

E, to je pitanje za milijun kuna! Nažalost, naš zakon nije posložen tako da se u sustav odgovornosti stave i projektanti, inženjeri, investitori, nego je odgovornost stavljena na vozača kao neposrednog sudionika u prometnoj nesreći, a ne i na nas, neizravne čimbenike. Jeste li ikada u praksi vidjeli da je policajac za nesreću prijavio cestu? Naravno da ne! Uvijek je kriv vozač – kaže profesor Dadić. Ističe da ipak nije sve negativno i da se u zadnjih 20 godina bilježi napredak te da se obavljaju sanacije, ali kao i kod svega, tako su i kod kvaliteta ceste financije najveći problem.

Pri izgradnji ceste cijena je glavni kriterij. A sigurno je da ne ispostave isti račun oni koji znaju svoj posao i oni koji ga rade neprofesionalno. Možda se pri izgradnji uštedjelo, ali kad morate to napravljeno sanirati, dobijete još veće troškove nego što biste ih imali da se u startu radilo kvalitetno – kaže profesor Dadić.

Najopasniji u Hrvatskoj je rotor na ulazu u Zagreb

Profesor Ivan Dadić kaže da je teško precizno utvrditi koja je županija najkritičnija kad je riječ o crnim točkama, ali da su to u prosjeku one s najvi- še stanovnika, a samim time i najviše vozila poput Grada Zagreba i Splitsko-dalmatinske županije.

Jedna od najopasnijih točaka u Hrvatskoj je zagrebački rotor. To je primjer loše projektiranog raskrižja na kojem se često događaju nesreće i da se mene pita, njega bih na području Zagreba prvog sanirao. Nije ga čak potrebno rušiti pa iznova graditi, nego se jeftinim metodama mogu napraviti preinake – objašnjava Dadić. Napominje da je pri analizi prometnih nesreća prema kojima se kasnije odlučuje kako će se određena zona prepraviti važno nesreću gledati mimo policijskog izvještaja. Izradom dijagrama uz pomoć GPS-a može se utvrditi putanja vozila i uzroci nesreće, a da se pritom ne gleda sudski aspekt, nego znanstveni. Nakon toga onaj tko provodi sanaciju mora biti za nju i odgovoran – kaže profesor.

Odgovori