Točka bez povratka

Prije par godina, volontirao sam na jedrilici na plovidbi za jedan krasan otok udaljen nekih 700 nm od kopna, odnosno od grada iz kojeg smo krenuli. Na brodu nas je bilo troje, uključujući vlasnika/skipera. Taman smo prošli polovicu puta, nekih 350 nm od polazišta.

Skiper je bio u gvardiji i pokušao je upaliti motor da nadopuni akumulatore, ali motor ni trc ni mrc. Posada ga je nakon nekog vremena raznoraznim trikovima uspjela upaliti i svi smo bili sretni i ponosni na svoje umijeće. Nije to bilo neko trajno rješenje, ali kao privremeno je bilo odlično.

No sada je skiper morao donijeti odluku…

Ako ugasi motor da sačuva gorivo, možda ga sljedeći put ni trikovima neće moći upaliti. Ako motor nastavi raditi, mogli bi ostati bez goriva. A tu je bilo i sigurnosno pitanje zbog križanja s prometnim brodskim linijama i praznim akumulatorima.

Tog trenutka bili smo otprilike na pola puta, 350 milja do cilja i 350 milja do polazišnog grada. Nešto kao na „točki bez povratka“. Da li da nastavimo ili da se vratimo kući?

Ako odemo na otok, dijelove bi mogli čekati barem tjedan dana, ako ne i više. Pitanje je i kakav je tamo servis, bi li mogao napraviti adekvatan popravak. I izgubili bi jednog člana posade, jer je skiper kod kuće imao neodgodive obaveze.

I tako, skiper je napravio „nalijevokrug“ i krenuo natrag, put kući. Htio je imati punu posadu, dijelova kod kuće ima koliko hoćeš, a i za servis je siguran da će popraviti motor kako spada. Ispostavilo se da je to dobra i razumna odluka.

More je nemilosrdno prema elektronici i ostaloj opremi. Mudar skiper je u stanju donijeti tešku odluku kada grah padne drukčije od očekivanog. To je još jedan razlog zašto plovidbu treba pažljivo isplanirati i uvijek u rezervi imati koji dan viška. Jer na moru, nikad se ne zna što donosi sljedeći dan.

Vratili smo se sigurno u svoju marinu, ali tamo naše nevolje nisu prestale. Sada se motor nije htio ugasiti! Morali smo mu zatvoriti dovod goriva da bi napokon ušutio.

Gornju priču ispričao je kapetan John, s namjerom da upozori nautičare da na moru donose razumne odluke, bez obzira na to što će im one u nekim trenucima pokvariti planirani odmor. Jer more ne prašta, ne isplati se ići glavom kroz zid, pa što bude bude, i time dovoditi u opasnost ne samo svoj život, već i živote ostalih članova posade. U svojoj knjizi kako oploviti svijet, slavni moreplovac Hal Roth rekao je ovo: „Ako upadnete u nevolju, okrenite se natrag. Pametni pomorci nikad nisu preponosni da se ne bi vratili od kuda su i krenuli.“