Da ljudi u automobilima ne bi pogibali ili bivali teže ozlijeđeni, autima su potrebni i napredni sustavi aktivne sigurnosti, odnosno sustavi koji pomažu pri izbjegavanju sudara. A njih je u novim autima sve više i više. Čini nam se da su auti u kojima se više neće pogibati ili biti teško ozlijeđen, prilično blizu. No je li to stvarno tako?

Moderni auti danas imaju prednje i bočne zračne jastuke, zračne jastuke za koljena a neki od najnovijih čak i zračni jastuk između vozača i suvozača koji služi za to da se oni tijekom sudara međusobno ne udare glavama. Također čvrstoća materijala, odnosno čelika od kojeg se radi auto nekoliko je puta veća nego prije dvadeset godina.

U takvom modernom autu šanse za preživljavanje u težem sudaru mnogo su veće nego u modelu starom deset ili dvadeset godina, no to ne znači da i takvi auti nisu opasni. Dovoljan je samo jedan neodgovoran pojedinac ili pak neiskusni početnik i u kombinaciji s većim brzinama dogodit će se tragedija i u najnovijem autu.

Sigurnost u automobilima posljednjih je dva desetljeća strelovito napredovala. Renault Laguna, prvi automobil koji je 2001. dobio pet zvjezdica, po današnjim kriterijima ne vrijedi više praktično ni jednu zvjezdicu. Zaštita u slučaju sudara danas je mnogo sofisticiranija, no najveći korak naprijed napravili su sustavi koji pomažu da do sudara uopće ne dođe.

Za napredak su zaslužni brojni radari, kamere i drugi senzori koji u kombinaciji s naprednim računalnim sustavima i sustavima potpore u vožnji prate okolinu auta. Ako tako opremljen auto „primijeti“ da bi moglo doći do nesreće, on će upozoriti vozača, ali i sam reagirati pomoću ESP sustava aktivnog zakretanja upravljača i automatskog kočenja. Većina novih automobila već je opremljena svim ovim sustavima i može dobro reagirati u mnogim situacijama. No ne u svim.

Da bi auti efikasno sprječavali sve sudare i da više ne bi bilo poginulih u automobilima, potrebno je zadovoljiti nekoliko osnovnih uvjeta. Prvi je, naravno da automobili dođu do te razine. A to više nije daleko, realno većina novih automobila mogla bi biti takva već za desetak godina. Za savršeni sustav koji bi štitio uvijek, potrebno je postojeće sustave još malo nadograditi i usavršiti, dodati neke nove te uvesti komunikaciju između samih automobila kako bi oni koordinirano izbjegavali sudare. Jedan od glavnih preduvjeta za to je ultra brzi internet, odnosno 5G mreža koja se već počela implementirati.

Od trenutka kad svi novi automobili na cesti budu opremljeni tim tehnologijama, proći će još nekoliko desetljeća do svijeta bez poginulih u automobilima. Naime, toliko će vremena trebati da se sa cesta uklone svi stari i nesigurni auti. Ljude, naime nije moguće natjerati da kupe novi i sigurniji auto ako to ne žele ili to nisu financijski u stanju.

No i uz sve to, svijet bez poginulih u autima još je uvijek prilično nerealna vizija. Kao prvo, tu su oldtimeri kojih će i tada sigurno biti, te će i oni predstavljati određeni rizik na cesti. Tu su i ostali sudionici u prometu, motociklisti, pješaci, biciklisti koji mogu izazvati nesreću. Tu je i faktor neodgovornih vozača koji će svoje automobile zbog „uživanja u vožnji“ pokušavati prerađivati i uklanjati određene sustave. Na kraju, tu je i mogućnost da neki sustav ipak pogriješi ili ne bude u stanju spriječiti nesreću. Baš zbog toga Volvo je prošle godine ograničio maksimalnu brzinu svojih auta na 180 km/h jer ne može garantirati da će sustavi iznad te brzine biti efikasni.

Na kraju treba istaknuti da će nerazvijeniji dio svijeta za svim novim tehnologijama i rješenjima kasniti i do nekoliko desetljeća. Uostalom, u svijetu automobila to je stalni proces. Od 1970. do danas, broj poginulih u prometu u Europi već je smanjen za gotovo 90 posto. I danas je sigurnost novih automobila u SAD-u i Europi otprilike deset do dvadeset godina ispred onih u Južnoj Americi i Indiji. Zbog svega toga teško da će itko od nas doživjeti da vidi svijet bez automobila u kojima se neće pogibati, no da će smrtnost kroz nekoliko desetljeća biti smanjena za 90 i više posto, to je sasvim izvjesno.