Prilikom pranja auta, a u nedostatku autošampona nerijetko se dogodi da se posegne za nekim drugim  dostupnim sredstvom, najčešće onim za pranje posuđa. Ugodan miris, obilata pjena, pa čak dobar početni učinak u pranju mogu navesti na pogrešan zaključak kako je sredstvo za pranje posuđa dobro i za pranje auta. No, realnost je posve drukčija.

Ta su sredstva svojim sadržajem i kemijskim spojevima namijenjena pranju metala, keramike i stakla koji su daleko otporniji na agresivan i abrazivan učinak no što je to automobilski lak. Kad se koriste na autu, sredstva za pranje posuđa mogu ubrzati oksidacijski proces na boji auta. Upravo zbog toga već i jedno pranje limenog ljubimca sredstvom za pranje posuđa može oštetiti njegovu boju i posljedično dovesti do manjeg sjaja lakirane površine. S obzirom na to da završni sloj laka ima zaštitnu ulogu na boji auta, dugotrajno korištenje neprimjerenog šampona naposljetku može dovesti do matiranja boje i naposljetku potrebe za lakiranjem cijelog auta.

Agresivna sredstva za pranje nisu dobra ni za gumene brtve i plastične dijelove auta te mogu ozbiljno naštetiti i sjajnim, prozirnim površinama polikarbonatnih farova. Kao što nikad ne perete posuđe autošamponom, ne treba raditi ni suprotno. Sredstva za pranje rublja također nisu dobra za pranje auta zbog svojih abrazivnih svojstava, a za pranje auta nisu primjereni ni šamponi za pranje tijela koji su svojim sadržajem primjereni ljudskoj koži i kosi.

Uostalom, čak i bez uračunate štete koja može nastati pranjem auta neodgovarajućim sredstvom, nema ekonomske računice da se ne koristi autošampon. Štoviše, litra autošampona u trgovačkim se lancima može kupiti i za petnaestak kuna, što ga u osnovi čini i jeftinijim od sredstva za pranje posuđa.