Države koje nas okružuju godinama imaju vinjetni sustav naplate cestarina pa zarađuju i dvostruko više po kilometru autoceste nego mi, a primjerice, za cijenu slovenske cjelogodišnje vinjete u Hrvatskoj možete tek dvaput po A1 putovati od Varaždina do Ploča i natrag.

Jedno od rješenja dosad nakupljenih dugova pokušavalo se riješiti mogućnošću monetizacije autocesta, no ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković priklonio se onomu što prometna struka već dugo zagovara kao rješenje problema i najavio mogućnost uvođenja vinjeta kao sustava naplate cestarine u zemlji.

– Autoceste su nacionalno blago kojim se nije dobro gospodarilo i ne treba ih budzašto prodavati samo da bi se Hrvatska riješila duga. Sasvim suprotno, na njima se da zarađivati, a vinjete su jedno od središnjih pitanja. Učinit ćemo sve kako bi ih Hrvatska što prije uvela. Nema tu prevelike mudrosti. Matematika je jača od politikantstva. Mi ćemo autocestama bolje upravljati. Lijepo ih je vidjeti ljeti kad su prepune automobila, no čim turistička sezona prođe, avetinjski su prazne. Zašto smo ih gradili? Da budu mrtvi kapital, da ih zbog neimaštine zaobilazimo u velikome luku…? – rekao je ministar Butković svojevremeno za Auto Start. Od odluke ne odustaje, valja naručiti stručnu studiju, a do tada od stručnjaka za tu temu doznajemo što će se za nas vozače uvođenjem vinjeta promijeniti i u kojem roku smo ih spremni prihvatiti. Ministrovu odluku prof. dr. sc. Ivan Dadić dočekao je s oduševljenjem. On je još 2008. godine s timom stručnjaka s Instituta prometa Fakulteta prometnih znanosti izradio studiju o uvođenju vinjete u Hrvatsku baziranu na iskustvu zemalja poput Slovenije i Mađarske koje su to učinile i profitirale.

– Ako ministar bude ustrajan u svojoj odluci i ako se provede, to će biti veliki dobitak za hrvatske građane, hrvatske vozače, ali i hrvatsku državu, jer prihod će biti veći nego što je sad, a rashodi će biti manji. No još je važnije da će se autoceste približiti građanima i gospodarstvu i da će neizravno utjecati na stvaranje većeg bruto-domaćeg proizvoda. U prvim će godinama bruto-domaći proizvod rasti za najmanje 0,5 posto u odnosu na sadašnje stanje samo zahvaljujući tomu što će se uvesti vinjete jer će se autoceste osloboditi, a s druge strane, uštedjet će se najmanje 500 milijuna kuna na sigurnosti prometa jer će brzi promet otići na autoceste i neće opterećivati sporedne i lokalne ceste. Ne smijemo zaboraviti ni da će se uz autoceste pojaviti logistička industrija koja bi u idućih deset godina mogla zapošljavati više od 20.000 ljudi. Možda čak i 50.000. Imamo odumrla slavonska sela jer uz autoceste nema ničega upravo zato što je malo čvorova, pa će dugoročno trebati izgraditi i puno više čvorova, a tomu će svaka općina, grad ili naselje težiti. Nažalost, ono što ne možemo popraviti jest to da smo utrošili više od milijardu eura zbog naplate cestarina pa imamo oko 200 nepotrebno izgrađenih mostova. Treba riješiti i pitanje naselja uz autoceste koja su odsječena od prometa, primjerice Ogulin. Naime, mora se pronaći način da se međusobno povežu autobusne linije jer kada, recimo, autobus ide prema Splitu pa silazi u Karlovcu, gubi najmanje pola sata da bi sišao s autoceste i opet se vratio na nju. Slično je i s Gospićem, Zadrom, Šibenikom… Problem je i što odmorišta uz autoceste, pumpe i moteli nisu uopće u funkciji okolnih mjesta. Kao da smo išli grlom u jagode kada se tako gradilo. Na djelu su bili bahati političari koji su mislili da sve znaju bez struke, a ja sam o tome govorio i prije više od 20 godina – tvrdi Dadić te dodaje da nema niti jedne stavke koja ne ide u prilog vinjeti te da smo, kad donesemo konačnu odluku da se ona zbilja uvede, spremni početi je koristiti za samo par mjeseci.

– Najvažnija je odluka o cijenama i nakon toga može se krenuti. Objekte koje imamo nećemo rušiti, sve će to ostati, a na dosadašnjim prolazima promet će možda malo biti usporen pa se neće voziti 120, već 60 km/h, ali neće se zaustavljati i automatski će nestati dosadašnje ljetne gužve. Osim toga, imamo sustav fiskalizacije u zemlji i po tome biste praktički u svakom kafiću mogli kupiti vinjetu ako država sklopi ugovor o tome. Iako, najbolje bi bilo primijeniti tzv. mađarski sustav vinjete po kojem kupite vinjetu na registarski broj i odmah ste u memoriji sustava. Snimanjem vaše tablice fiksnim ili pokretnim kontrolnim uređajima odmah se zna ima li vaš automobil važeću vinjetu ili ste u prekršaju. Internetsko bankarstvo je realnost pa bi bilo sjajno uvesti internetski sustav kupnje vinjeta. Upišete svoj broj, platite putem internetskog bankarstva i riješen problem. Primjera radi, slovenske vinjete ne možete tako kupiti jer oni od početka imaju tzv. fizičku vinjetu koja se lijepi na staklo – govori Dadić. Što se tiče same cijene i kategorija vinjeta, njegov tim u studiji predlaže desetodnevne, dvomjesečne i godišnje, i to regionalne i državne s povećanjem cijene od 25 posto u ljetnim mjesecima za trajanja turističke sezone, ali samo na iznos desetodnevne vinjete.

– Vinjete na razini regije bile bi samo kratko, prijelazno rješenje poslije kojeg bi ubrzo svi prešli na državne vinjete. To je taktička varijanta da bi ljudi lakše prihvatili vinjetni sustav. Korisnici regionalnih vinjeta mogli bi ih koristiti za objekte pod naplatom na području svoje regije do posljednjeg izlaznog čvora na području svoje regije. Za ličku regiju, primjerice, predlažemo da se regionalna vinjeta može koristiti do prvih čvorova Rijeke, Karlovca i Zadra. Uglavnom, desetodnevna cijena vinjeta na razini središnje Hrvatske iznosi 70 posto cijene na razini države. Temeljnu cijenu desetodnevne vinjete na razini države utvrđujemo na razini od 90 kn (s PDV-om).

Nameće se pitanje bi li kupnjom vinjeta bili zakinuti, recimo, građani Splita, koji do sada nisu koristili autocestu, već gradsku obilaznicu, kada obilaznica uđe u područje cesta koje zahtijevaju vinjetu jer u planu i jest takvo proširenje opsega naplate?

– To jest mali problem, ali i tada imaju alternativni pravac, staru klišku cestu pa mogu ići njome, ali većina bi sigurno kupila vinjetu i nastavila se voziti kao i do sada – smatra profesor. Što se pak tiče načina kontrole korištenja vinjete, predlaže:

– Snimanje kamerom, ali u početku i fizčko zaustavljanje vozila. Mogli bismo imati mobilne uređaje za kontrolu koji se mogu postavljati bilo gdje, a na najfrekventnijim dionicama, poput linije Zagreb – Karlovac, fiksne. Oni koji nisu platili automatski su u prekršaju, što zahtijeva i promjenu zakona. Uglavnom, Mađari su to izvrsno riješili fiksnim i pokretnim kontrolama pa možemo i mi. Osim toga, parkiranje u gradovima riješeno je plaćanjem na broj pa kontrolor lako pregleda jeste li platili, to je gotovo isti sustav…

Postoji i problem na onim dionicama na kojima postoji koncesionar kao što je slučaj s Istarskim ipsilonom. Naime, naplata cestarine na tim autocestama regulirana je koncesijskim ugovorima koje bi trebalo mijenjati, a svaka promjena koncesijskog ugovora prema pravilima Eurostata odražava se na deficit državnog proračuna. Tu je i otvoreno pitanje što će se dogoditi s radnim mjestima blagajnika na kućicama.

– Što se tiče koncesionara, država bi im dala naknadu u odnosu na broj vozila. Sigurno bi imali veće prihode i korist na taj način nego što je imaju sad jer imali bi samo troškove održavanja, a više ne bi morali plaćati energiju za kućice, ljude… A i za ljude koji sad rade na kućicama našlo bi se rješenje. U konačnici, ako smo mogli iz vojske i policije otpustiti tisuće ljudi, ne može hrvatsko društvo biti talac 1000 blagajnika. Uvijek ih se može preraspodijeliti na druge poslove.

Uglavnom, sudeći po procjeni godišnjeg prihoda od naplate cestarina na kućicama u odnosu na to koliko bi godišnje država zaradila od vinjeta, opća računica je u svakom pogledu na strani vinjeta.

– Država bi ubrala najmanje toliko koliko ubire sada, a prihod za državu sigurno bi bio dvostruko veći jer bi se povećao bruto-domaći proizvod za 0,5 posto, što je više od milijardu i pol kuna. Kad tome dodamo zaradu na sigurnosti prometa koju smo i spomenuli, već smo u plusu dvije milijarde kuna, a to bi s godinama samo raslo jer bi uz vinjetni sustav autoceste pridonosile razvitku okolnih mjesta. Na cesti Zagreb – Karlovac danas nemate ništa, a sutra ćete imati golemu logističku industriju, tako da bi prihod u odnosu na sadašnji bio dva puta veći – tvrdi Dadić te dodaje da su u konačnici i vinjete nešto što će u budućnosti zamijeniti satelitski sustav naplate.

– Istina, potpuno pravedan sustav naplate bit će tek onda kada uvedemo satelitsku navigaciju, ali ne samo na autocestama nego na svim cestama. Moći ćete tad imati jedan komadić svoje ceste koji ide preko vaše njive jer smatrate da će vam to znatno skratiti put i onda ćete i vi naplaćivati taj komadić jer će se točno znati koliko je i koje kategorije vozila godišnje prešlo preko tog puta. Svaka županijska, državna i lokalna cesta bit će pod naplatom. U gradskim centrima više će se naplaćivati zbog ekoloških razloga. I to nije daleko. Čeka se samo koja će zemlja prva povući taj potez, a onda će to preplaviti cijeli svijet. To će se sigurno dogoditi u idućih 20 godina. Uglavnom, morat ćemo imati uređaj u automobilu i plaćati godišnje ili prepaid ili postpaid, a svaka će cesta imati svoju vrijednost.

Koje su predložene cijene vinjeta, usporedba istih u drugim državama Europe te koliko kilometara autocesta po županijama imamo možeš saznati u novom broju magazina VOZIONA!