Kako kardiovaskularne bolesti utječu na vozače i na što pripaziti

Povišeni krvni tlak široko je rasprostranjena kronična bolest krvožilnog sustava koja ugrožava svakog petog građanina Hrvatske starijeg od 30 godina.

Nazivamo ga i tihim ubojicom jer ako se pravodobno i učinkovito ne liječi, može prouzročiti ozbiljno oštećenje srca, krvnih žila, mozga, bubrega, očiju i drugih organa. Neovisno o godinama, ciljane vrijednosti krvnog tlaka kreću se od 110-140/80-90 mmHg, uz napomenu da kod mlađih žena sitnije građe vrijednosti mogu biti i niže od 110/80 mmHg. Dr. Ivan Mitrečić iz Opće bolnice Karlovac pojašnjava što uzrokuje povišeni krvni tlak ili hipertenziju i koji su njeni znakovi.

Po definiciji svjetske zdravstvene organizacije pod hipertenzijom se podrazumijevaju trajno povišene vrijednosti krvnog tlaka veće od 140/90 mmHg. Jednom izmjerena povišena vrijednost krvnog tlaka ne zahtijeva liječenje. U slučaju blago povišenih vrijednosti liječenje se započinje promjenom načina života, što podrazumijeva promjenu prehrane (manje soli), gubitak na tjelesnoj težini i više kretanja. Ako i uz te mjere postoje trajno povišene vrijednosti preko 140/90 mmHg, započinje se s medikamentoznim liječenjem nekim od pet osnovnih skupina antihipertenziva – kaže dr. Mitrečić i nastavlja:
Simptomi koji ukazuju na hipertenziju su individualni i ovise o ‘visini’ krvnog tlaka. Najčešće su to zatiljne glavobolje, šum u ušima, vrtoglavica, pritisak u prsima… Kod niskog krvnog tlaka ili hipotenzije vrijednosti tlaka su manje od 90/60 mmHg. Simptomi variraju, no najćešći su umor, slabost, vrtoglavice, mučnina i glavobolja, a liječenje niskog krvnog tlaka je simptomatsko tj. liječi se stanje koje je dovelo do niskog tlaka.

4200 puta srce se stegne u satu i potisne oko 294 I krvi. U 70 godina života stegne se 2,5 milijardi puta

U svakom slučaju, krvni tlak, posebno povišeni, obavezno je liječiti jer dugoročno neliječena hipertenzija može dovesti do brojnih potencijalno smrtonosnih stanja kao što su srčani udar, moždani udar, zatajenje bubrega, a nas je zanimalo kako takva terapija utječe na sposobnosti vozača.

Svi antihipertenzivi imaju učinak na psihofizičke sposobnosti zbog potencijalnog hipotenzivnog učinka, što bi moglo imati posljedice na vozačke sposobnosti. Dakle, kad im padne tlak, ljudi su pospaniji, sporije im je vrijeme reakcije, a u slučaju naglog i značajnog pada tlaka može doći i do gubitka svijesti, što bi u vožnji moglo dovesti do fatalnih posljedica. To se vrlo rijetko događa s obzirom na to da antihipertenzivi dugoročno djeluju na mehanizme regulacije krvnog tlaka. Ipak, ljudi koji uzimaju antihipertenzive trebali bi mjeriti krvni tlak periodički, npr. jednom tjedno, te bi svakako, ako se osjećaju loše, prije puta trebali provjeriti jesu li ponijeli svoju redovnu terapiju. Putovanje bi bilo dobro koordinirati i s vremenskom prognozom jer bi kod pojedinaca osjetljivijih na promjene vremena moglo doći do ‘skoka’ ili ‘pada’ tlaka za južine, velikih vrućina ili naglih promjena vremena – savjetuje dr. Mitrečić.

4 – 6 tjedana poslije srčanog udara, u dogovoru s liječnikom, vozači mogu opet voziti

Druga opasnost je srčani udar. Istraživanje provedeno među ljudima u dobi od 25 do 65 godina koji su preživjeli srčani udar pokazalo je da je jedna od četiri osobe izložila život riziku jer nije prepoznala znakove srčanog udara. A posebno je važno znati prepoznati ih kada ih osjetite u vožnji.

Simptomi koji bi mogli ukazivati na prijeteći srčani udar variraju, no najčešće su to bolovi u prsima poput stezanja i pečenja sa ili bez širenja prema vratu, u leđa i ruke, koji su neovisni o pokretima, položaju i disanju. Tu također spada neobjašnjiv osjećaj zaduhe, boli u prsima praćen preznojavanjem, mučninom i povraćanjem. Ako se pojave takve tegobe, svakako stanite uz cestu i pozovite hitnu medicinsku pomoć. Osobe koje otprije znaju za srčane probleme u tome bi slučaju trebali uzeti nitro-sprej pod jezik – kaže dr. Mitrečić i o povratku za volan poslije srčanog udara kaže:

Povratak vožnji ovisi o vrsti liječenja srčanog udara (premosnice, stentovi, medikamentozno liječenje…). Svakako treba proći četiri do šest tjedana od srčanog udara. Međutim, i to je individualno i ovisno o tome kako se osoba osjeća i o tome što joj je liječnik savjetovao. Za nuspojave terapije srčanih bolesnika vrijedi isto kao i za antihipertenzive (lijekove za povišeni krvni tlak) s obzirom na to da srčani bolesnici najčešće uzimaju nitro-preparate koji mogu dovesti do naglog pada tlaka pa s njima treba biti oprezan.