Istražili smo kako na vrijeme reakcije vozača utječu konzumacija antidepresiva ili marihuane, zašto epileptičari ne bi smjeli za volan, koji se procesi u mozgu događaju starenjem i reagiramo li brže na svjetlosni ili zvučni podražaj.

Česta je floskula “munjeviti refleksi spasili vozača”. Istinita je, ali ne u potpunosti, jer postoji jasna razlika između refleksne reakcije i vremena reakcije koje je u toj floskuli spasilo vozača, a pojasnio nam ju je Ervin Jančić, specijalist neurolog Opće bolnice Karlovac.

Refleksi su nevoljke, jednostavne, ali svrsishodne reakcije na neki podražaj. Refleksna reakcija ide preko refleksnog luka, a stručna literatura opisuje više podjela refleksa: na mišićne, kožne, autonomne, patološke, primitivne. Vrijeme reakcije je, pak, vrijeme svjesnog odgovora na svjetlosni, zvučni ili neki drugi podražaj i iznosi oko 0,10 sekundi, a ako se radi o složenijoj reakciji npr. kod vozača koji mora iznenada zakočiti, onda je od 0,40 do 1,60 sekundi. Uglavnom, vrijeme reakcije psihofizički zdravog čovjeka u prosjeku se kreće od 0,20 do 1,65 sekundi ovisno o kompliciranosti odgovora – objašnjava dr. Jančić i nastavlja nabrajati reakcije koje se u tijelu odvijaju između procesa detekcije i reakcije: Između ta dva stupnja odvija se nekoliko brzih integrativnih procesa. Počinje s detekcijom problema ili prijetnje tijekom vožnje, a detekcija ovisi o jasnoći predmeta ili tijela koje se približava, o uvjetima smanjene vidljivosti…

0,20 do 1,65 sekundi traje vrijeme reakcije kod psihofizički zdravog čovjeka

Slijedi prepoznavanje prijetnje, pa donošenje odluke i na kraju sama reakcija u kojoj na temelju prikupljenih i obrađenih informacija centar za motoriku dominantne strane tijela generira kompleksnu zapovijed grupi ili grupama mišića za izvođenje neke obrane i radnje. Naravno, postoje čimbenici koji utječu na usporavanje refleksa, a time i na produljenje vremena reakcije, kao što su nekoncentrirana vožnja, konzumiranje droga i lijekova, starenje organizma…, ali i statistički najpogubniji – alkohol, koji brzinu reakcije vozača smanjuje, ovisno o količini, za oko 15 milisekundi. Što se događa s refleksima kada vozač ima dopu- štenih 0,5 promila alkohola u krvi i više?

Alkohol djeluje na središnji živčani sustav kao sistemski depresor. Brzo ulazi u krv i prolazi krvno-moždanu barijeru zahvaćajući sve: od moždane kore i neurotransmitera do kralježnične moždine. U maloj količini zbog smanjene produkcije beta-endorfina u hipotalamusu dovodi do efekta opuštanja, smanjuje napetost, ali i koncentraciju i usporava reflekse te ometa koordinaciju. No ne utječe na svakoga u jednakoj količini jednako. Kod osoba koje imaju urođene promjene enzima koji razgrađuju alkohol u jetri i mala konzumacija može djelovati jače – kaže dr. Jančić i o utjecaju droga i lijekova na reflekse te nastavlja:

Već 10 minuta nakon konzumacije manje količine marihuane dolazi do poremećaja koncentracije i koordinacije pokreta i to stanje traje tri do četiri sata. Konzumacija, pak, 25 do 150 mg kokaina već nakon nekoliko sekundi do minute dovodi do osjećaja pretjerane sreće, uzbuđenja i osjećaja snage, što nakon sat do dva vodi u drugu krajnost depresije i pretjerane sumnjičavosti sve do paranoje i stanja nesposobnosti pravilnog reagiranja na podražaj. Pod utjecajem bilo koje droge nedopustivo je sjedati za volan. Antidepresivi, pak, uglavnom nemaju neki poseban negativan učinak na motoričke kvalitete vozača, no i to može biti individualno. Djelovanje lijeka ovisi o životnoj dobi, spolu, tjelesnoj masi, dozi…

Nakon uzimanja nekih lijekova nekoliko sati ne bi se trebalo upravljati motornim vozilom, a takvi lijekovi su označeni crvenim trokutom na ambalaži. Pacijentima koji boluju od epilepsije, uzimaju lijekove za kontrolu te bolesti i imaju napadaje gubitka svijesti, zabranjeno je upravljanje automobilom. Naravno, jedan od čimbenika koji usporava reflekse je i starenje organizma. Vozači stariji od 65 godina, kojih je u populaciji RH od 13 do 20 posto, ovisno o županiji, rizičnija su skupina vozača.

Starenjem tijela odvija se i proces starenja mozga koji karakterizira gubitak dijela moždanih stanica, a s time dolazi i do promjena na lošije u kvaliteti vida, sluha, dodira… pa tako i brzine reakcije. Stručni radovi navode da je srednje vrijeme reakcije na podražaje za mlađe zdrave osobe oko 190 ms na svjetlosni podražaj i oko 160 ms za zvučni podražaj, dok je najkraće vrijeme reakcije od 90 ms na oštru i bolnu stimulaciju. Svi ovi parametri se sa starenjem drastično usporavaju. Umor vozača smanjuje koncentraciju, a monotona vožnja u takvom stanju vrijeme reakcije može produljiti i za 0,5 sekundi.

Sjedanje za volan nakon ručka, čekanje u automobilu u prometnom zastoju te vožnja dulja od sat vremena kod umornog čovjeka dovode do pospanosti refleksa. Zdrava osoba ne bi smjela spavati manje od 4 sata niti dulje od 10 sati dnevno, a prije puta se ne smije konzumirati obilan obrok, već ga se treba podijeliti na nekoliko manjih, odmoriti se nakon svakih sat vremena vožnje, provjetravati automobil i razgibati se na trenutak – savjetuje dr. Jančić. A kako biste svjesno osjetili u kojoj mjeri umor utječe na brzinu refleksa i koncentraciju, predlažemo da izvedete mali test. Ujutro kada ste odmorni na praznom parkiralištu probajte odvoziti jednostavnu vježbu, recimo, lagani slalom, a to isto ponovite nakon napornog dana ili poslije puta i osjetit ćete drastičnu razliku o kojoj pišemo.

Damir Blažek, trener vožnje, otkriva što se sve događa u jednoj sekundi u kojoj vozač pri 50 km/h prijeđe 14 m

Vrijeme reakcije prosječnog, zdravog i psihofizički sposobnog vozača je otprilike do jedne sekunde. Kako bismo imali jasnu percepciju što to znači na terenu, slikovito nam je vrijeme reakcije objasnio Damir Blažek, trener sigurne vožnje.

Prvo ugledamo prepreku ili problem na putu. Zatim obrađujemo informaciju i ispitujemo mogućnosti, primjerice – ako čovjek ispred nas naglo koči, moramo li i mi kočiti, možda možemo skrenuti, ima li netko lijevo… Slijedi odluka: kočit ću! Tada šaljemo informaciju iz glave u nogu, prebacujemo nogu na kočnicu i pritišćemo je. Nažalost, u praksi se pokazalo da je taj pritisak nedovoljan i zbog toga se u vozila ugrađuje sustav BAS, a u novije vrijeme i autonomni uređaj za kočenje – priča Blažek i nastavlja: – Dakle, vrijeme reakcije možemo staviti u realnu situaciju – to je vožnja i brzina. Pri vožnji brzinom od samo 50 km/h, u toj jednoj sekundi prelazimo 14 m. Tu udaljenost volim usporediti s autobusom. I to onim sa šest kotača koji je dug 14 m. Dakle, pri 50 km/h prelazimo 14 m i tek tada kočimo. Za kočenje nam treba još dodatnih 10 m i to ako znamo pravilno kočiti, uz pravilno napumpane gume, suhu podlogu… Uglavnom, u bilo kojoj situaciji taj zaustavni put se samo povećava.

20-godišnjaci koji u vožnji koriste mobitel reagiraju brzinom osobe od 70 godina

Posljednja američka istraživanja dokazala su da čak i mladi 20-godišnji vozači čiji su refleksi najbrži, kada u vožnji koriste mobitel, brzinu refleksnih reakcija svode na brzinu kojom bi reagirala starija osoba od 70 godina.

Bez obzira na koji način koristimo mobitel, putem fiksne instalacije, bluetootha ili ga, što je najgore, držimo u ruci, njegovo korištenje u vo- žnji uvijek produljuje vrijeme reakcije. Ako vodimo neobavezan razgovor, možda je ta reakcija stvarno nešto malo produljena. No, ako radimo telefonom bilo što kreativno i za to moramo upotrijebiti glavu, nastaje problem. Pod kreativno se misli da dogovaramo ili usklađujemo neke termine. Ili, još bolji primjer, ako se telefonski svađamo, recimo, sa šefom ili strankom, pa moramo birati riječi i argumente koje koristimo, tada naša reakcija u vožnji može biti i 10 sekundi dulja! Svi mi mislimo da to nije tako i da bismo se, ako bi došlo do kritične situacije, odmah prebacili na njeno rješavanje, da bismo bacili telefon…, ali, nažalost, nije tako. Za to nismo sposobni – kaže Damir Blažek iz ORYX Centra za sigurnu vožnju.

Odgovori